Blog i Batina
[
# ]

bog vas voli (jebat)

16.03.2006....16:33 [ Komentiraj (1) ]

Re-comment D257
[
# ]

Evo kao što vidite, tek sam se sad streznil od nove, jer sam 10 dana piso nebuloze na blogu, sad ću probat neupotrebljavajući riječi kao što su suština, jamačno, nadasve, uistinu napisati ovo.
Reći ću 2 stvari, od toga 0 pametnih. Pozdrav svim onima koji su uvijek imali šta reći ovdje, a i onim drugima.
Pozdrav Bajinoj ekipi s nove godine, ok ste, premda sam kasnije bio prepijan da razaznam dobre od zlih, čištunce za razliku od demonski preuzetih duša, koji su gladni za svim arealnim na ovome svijetu, želeći pridobiti sve dobro.
Fucks je počeo. OPET! Nemajte imati velika očekivanja, jer će vas ona pojesti.

11.01.2006....23:50 [ Komentiraj (13) ]

Filozofsko stajalište - Polazna točka
[
# ]

Nameću mi se neka pitanja, tko je majka svih majki, čiji entitet ne ovisi o zavisnim nizovima matičnih jedinki i kako tome prići bez nadnaravnih posljedica po sveukupnu populaciju.
Polazeći od ishodišta, obuhvaćajući sve aspekte ove teme, razglabajući o dubini problema, dolazim do jedinke, polazne točke, početka svega. Pokušavajući shvatiti cjelokupnost događaja nailazim na apsolutno fascinantnu spoznaju. Uzimajući u obzir izložene činjenice, roje se misli i stvaraju zaključci da vrijeme u različitim entitetima ne može biti jednako definirano.
Dali to znači da niti nesmije biti definirano jer ne postoji? ili da mora postojati jedna, ali zasebna polazna točka za sve podsustave. Postoji li jedinstveni četverodimenzionalni entitet zvan prostor-vrijeme?
Vremensko putovanje je po svim zakonima moguće, koje osporavaju institucionalni šminkeri, prividni znanstvenici, a zapravo debilni potkupljivi lakovjerni laici, koji znanost uzimaju u svoje naručje tek kad je ona opipljiva, štoviše kad je "jestiva". Neke spoznaje će zauvijek ostati mistika bez malo hrabrosti onih koji su svjesno korače tamo gdje drugi ne žele, upravo iz razloga što ne žele biti izloženi podsmjehu i ruglu.
Zakoračite tamo, budite prvi, otkrijte skrivene staze, a to što govorim upravo znači prkositi zaboravu i biti vječno na raspolaganju majkama svojega područja. Mogućnosti biranja je ipak na vama.
Obuhvaćajući samo jednu temu točnije - time travel dolazim do konflikata sa svojim neistomišljenicima, ovaj tekst je bio namjenjen njima, a svoje teorije, i detaljne analize ću iznijeti i obraditi u jednom od narednih postova.

06.01.2006....02:20 [ Komentiraj (0) ]

Nabijem vas sve...
[
# ]

Ovaj članak nije nastavak nečega, nije smišljen, nego jebeno raspoloženje koje me kači u ovom trenutku, al boli me kurac, stalno me neko jebe, nabijem vas sve na kurac, sticaj okolnosti je kurva, a suština života isprepletenog neprekidnim ponavljanjem istog niza događaja je smeće.
A u svemu tome, sve što postoji je vrednovano koliko vrijedno u usporedbi sa drugim:
"U besptičju i krava zvuči kao slavuj", prema tome jasno je, i logično je zaključiti da krava može biti i delfin u bezriblju.

02.01.2006....14:53 [ Komentiraj (5) ]

Sranje
[
# ]

Jučer sam se ubio ko kurva od vina i izgubio mobitel, išo pišat, snijeg do koljena i idem ja prek nekog polja jedno 50m, vraćao se, pao i osto ležat. I ležim ko pička, i onda se usto kad sam promrzo i tražim mobitel i prokopam snijeg, ali kurac.
Ništa od toga, još me frendovi zajebavali kao da sam ga spuho u rižinom polju.
A jebiga to je život.

01.01.2006....15:02 [ Komentiraj (0) ]

Johnny Štulić - vječna legenda
[
# ]



Za početak da objasnim zašto ovaj naslov a ne nešto kao "Azra - legendaran bend". Razlog tome je što je i sam Štulić prepotentno rekao da je Azra - on. Kako god ta izjava umišljeno zvučala to je činjenica.
Kao primjer navest ću jednu stvar, pri spomenu Azre svima je asocijacija kontroverzni Štulić, muzički genije i jedan od najvećih glazbenika svih vremena s ovih prostora. Gotovo nitko nezna spomenuti cjelu postavu Azre (o bilo kojoj da se radilo), a i ako zna uvjek u prvi plan izbije Štulić što zbog svoje muzičke ingenioznosti što zbog karizme.
Suštinski glazbeni div koji je svojim odlaskom u Nizozemsku samo podebljao svoje ime, jer da nije, htjeli mi govoriti ili ne on bi izblijedio, bio bi samo još jedna zvijezda s ovih prostora koja bi upravo zbog svoje pristupačnosti bila zaboravljena. Ovako se uz njegovo ime veže svojevrsna mističnost i pitanja, zašto je otišao i dali će se vratiti. Iako on kaže da je glazba za njega prošlost i da su fanovi koji i dalje inzistiraju na okupljanju Azre - debilni utopisti, i bez obzira na to što veoma rjetko komunicira s novinarima vjerujem da mu ipak nije svejedno kad zna da je nakon toliko godina još uvijek toliko popularan kao u doba najveće slave.
Ako pažljivo poslušate riječi pjesme Balkan uočit ćete da on o svome odlasku pjeva još mnogo ranije, a i ne samo o odlasku nego i o resocijalizaciji nakon odlaska s Balkana.


PODACI O ŠTULIĆU I AZRI:

Branimir Johnny Štulić rođen je 11. travnja 1953. godine u Skoplju, gradu gdje je službovao njegov otac, oficir JNA. Obitelj pet godina kasnije najprije preseljava u Jastrebarsko (tridesetak kilometara jugozapadno od Zagreba), a nešto kasnije u Zagreb.

Studirajući na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Štulić počinje pjevati vlastite i tuđe pjesme prateći se na akustičnoj gitari, a potom osniva i prvu grupu, nazvavši je Balkan Sevdah Bend. U siječnju 1977. godine, inspiriran stihom iz sevdalinke Kraj tanahna šadrvana nastale po prepjevu pjesme Der Asra Heinricha Heinea, Štulić mijenja ime grupe u Azra. Balkan, pjesma krcata utjecajem sevdaha, napisana je još 1974, godine , no originalni će se tekst transformirati pod utjecajem punka i novog vala. Prvi koncert Pankrta u Zagrebu motivirati će posve oduševljenog Štulića da ošiša dugačku kosu i obrije bradu, te pjeva o promijeni stila u novoj verziji Balkana (Brijem bradu, brkove da ličim na Pankrte).
Trio je konačno formiran kad se Štuliću i Leineru pridružuje basist Mišo Hrnjak.

Konačan rezultat rada na prvom albumu bio je svjetlosnim godinama daleko od Štulićevih očekivanja, no publika nije nimalo marila za očite producentske promašaje. Posjetitelji brojnih Azrinih koncerata konačno su dobili vinilni zapis već dobro znanih pjesama, a mutan zvuk gitara i bolan Štulićev glas u briljantnim tekstovima ekspresno su regrutirali vojsku novih fanova.
Singl Lijepe žene prolaze kroz grad je najavio dvostruki album Sunčana strana ulice kojeg će kao i sve slijedeće ploče producirati Štulić. Neusporedivo boljeg zvuka od debitantske ploče, sjajnim će amalgamom ljubavnih pjesama, žestokih kratkih priča s gradskih ulica, te izrazito angažiranih poruka pretvoriti Azru u uvjerljivo najznačajniju jugoslavensku rocknroll atrakciju tog doba.
Nakon jugoslavenske turneje što je potrajala do kasne jeseni 1981. godine, Azra u zagrebačkom klubu Kulušić svira sedam uzastopnih i rasprodanih koncerata, te snima trostruki živi album Ravno do dna.
Ne zaboravljajući frustrirajuću Mlinarčevu produkciju, Štulić na ovom albumu iznova objavljuje sve pjesme s prve, te najuspješnije pjesme s druge ploče, dodajući mnoštvo još nesnimljenih pjesma, no vrlo dobro poznatih svim posjetiteljima Azrinih koncerata.
Perfekcionistički uvježban bend, euforično raspoložena publika i izvrsna dvorana razlog su zašto je Ravno do dna postao najuzbudljiviji dokument cjelokupnog zagrebačkog novog vala i album bez kojeg je nemoguće razumjeti značenje Azre u 1980ih godina.
Novi studijski album Filigranski pločnici izaći će nekoliko mjeseci nakon objave Ravno do dna i brzo postati najtiražniji Azrin album. Slično prethodnoj studijskoj ploči ispunjen je nježnim ljubavnim pjesmama ukrašenim prekrasnim zvukom saksofona Sedmak-Benčića, te oštrim, ponekad gnjevnim političkim komentarima.
Tko to tamo pjeva posvećena je Josipu Brozu, Gorki okus inspiriralo je hapšenje pjesnika Gojka Đoge.
Mišo Hrnjak napušta grupu i muziku, Boris Leiner odlazi u JNA, a Štulić u siječnju 1983. godine uz pomoć Paola Sfeccija na bubnjevima snima album Kad fazani lete. Promjena stila ovdje je već sasvim vidljiva – teška gitarska grmljavina podloga je često sasvim nadrealnim slikama unutrašnjeg Štulićevog svijeta.
Sličan je pristup zadržan i na slijedećoj ploči Krivo srastanje, objavljenoj 1984. godine, uz sudjelovanje povratnika iz JNA Borisa Leinera. Iako će je kritika pokopati, a površna publika uglavnom neće shvatiti, album će strpljive slušatelje nagraditi s nekoliko izvrsnih pjesama koje lakoćom mogu biti uvrštene u vrhunac Štulićeva opusa.
Naslovna će pjesma proročki predvidjeti raspad Jugoslavije, No comment predstaviti Azru u čistom punk zdanju, klaustrofobični Flash uključiti vjerojatno najljepši Štulićev refren, a Klinček stoji pod oblokom biti prva i ujedno daleko najuspješnija Štulićeva obrada narodnih motiva.
Štulić potom seli u Nizozemsku i 1986. godine trostrukim albumom It Ain't Like In The Movies At All prepjevava svoje pjesme na engleski i neuspješno pokušava proboj na inozemno tržište.
Album Između krajnosti snima godinu dana kasnije Zagrebu sa Leinerom, Juricom Pađenom na gitari i basistom Stephenom Kippom dovedenim iz Nizozemske. Dosadne obrade narodnih pjesama, loš prepjev Stonesa i nešto nezanimljivih novih radova nikako nisu bile dovoljne za pozitivnu ocjenu ploči koja će ostati upamćen tek po Bed roku, staroj pjesmi iz prvih dana Azre, te solidnoj Vaše veličanstvo.
Tokom 1987. godine Azra u istom sastavu odlazi na jugoslavensku turneju, a potom u zagrebačkom Domu sportova snima četverostruki živi album Zadovoljština s pedeset pjesama. Blijeda sjena Ravno do dna sastavljena je od rutinski odsviranih pjesma iz najboljih dana, te nezanimljivih obrada gomile rock klasika.
Nakon Zadovoljštine Boris Leiner konačno napušta grupu, a Štulić započinje samostalnu karijeru koja će započeti Balkanskom rapsodijom 1989. godine. Album je prototip onog što će kasnije uz rijetke izuzetke, postati konačnim oblikom Štulićeve solo karijere; loše obrade narodnih pjesama, besmislene nove pjesme čije snimanje ne može opravdati ni ogromni Štulićev ego, te povremeni indijanski engleski koji teško može izazvati išta do podsmijeha. Tek će poneki stih asocirati na vještinu nekad velikog pjesnika.

Diskografija
--------------------
Albumi
---------
Azra (Jugoton 1980.)
Sunčana strana ulice (Jugoton 1981. dupli)
Ravno do dna (Jugoton 1982. trostruki koncertni)
Filigranski pločnici (Jugoton 1982. dvostruki)
Singl ploče 1979. - 1982. (Jugoton 1982.)
Kad fazani lete (Jugoton 1983.)
Krivo srastanje (Jugoton 1984.)
It ain't Like In The Movies At All (Diskoton 1986. trostruki)
Kao i jučer (Singl ploče 1983-1986)(Jugoton 1987. kompilacija)
Između krajnosti (Jugoton 1987.)
Zadovoljština (Jugoton 1988. četverostruki koncertni)

Samostalni albumi
------------------------
Balkanska rapsodija (Jugoton 1989.)
Balegari ne vjeruju sreći (Jugoton 1990.)
Sevdah za Paulu Horvat (Komuna 1995. CD)
Anali (Komuna 1995. dvostruki CD)
Blase (Hi Fi Centar 1997.)

*Podaci uzeti sa http://hr.wikipedia.org/wiki/Branimir_Štulić

Neki linkovi:

Razgovor sa Štulićem objavljen u Večernjem
Intervju sa Johnnyem objavljen u Novom listu 4.12.2005
Johnny Štulić - 24 sata, 12 mj. 2005
Blog posvećen Azri

30.12.2005....22:50 [ Komentiraj (3) ]

Tetovaža
[
# ]



Zdravo drugovi i drugarice, komandant Đorđević je naredio da se svi moramo tetovirati, ja iskopo sliku od ovog lika al nebi se kladio da je real tetovaža, al ako je lik je brijaaaač hehe.
Etabliranost tetovaže na tjelu podrazumijeva prihvaćanje tog crteža/slike kao statusnog simbola, dakle, nesmije biti pijani trenutni hir nabrijanog studenta koji si brije povećat status, i maknut sa sebe teret debilnog slabog štreberčića sa dioptrijom 5+ i brije postati majka društvenih događanja.
Tattoo se prvo mora sviđat vama, a tek onda svima ostalima, majci, prijateljima, psu, travi, mora biti brija koja je neuništiva, ne trenutna, nadasve trajna dapače. Kolektivna svijest mora biti na visokom nivou da bi se došlo do predodžbe o tome što će se oslikati na tijelu da bi to korjenito potegnuto mišljenje bilo uvaženo. Poruka: Tetovirajte se, ne tetovirajte hirove, jer jer vi kao utjelovljenje trenutne misli nećete dugo trajati u masi.

29.12.2005....01:40 [ Komentiraj (3) ]

Navijačica
[
# ]

Hehe mi govorimo o nemogućoj misiji pobjede nad Brazilom u prvoj utakmici na SP, a u suštini će i ovakve navijačice, naše teško nadmašiti :))





Ostale slike: Slika 3 & Slika 4

*Slike sa utakmice Brazil - Turska sa prošlog SP

28.12.2005....00:54 [ Komentiraj (3) ]

Jedi - svemirski ratnik (reposted)
[
# ]

Evo ponavljam članak sa svog starog bloga, jer mislim da zaslužuje pozornost.


Od svih ratnika koje znam, (a znam ih mnogo) bilo svemirski ili ne ( ako svemirski, onda ovogalaktički i neovogalaktički) ovo je jedini Jedi koji je preživio u izoliranim uvjetima zahvaljujući beloj kosi i savršeno razvijenom osjetilu za prepoznavanje sigurnih galaktika...
Boji kose pridodao je i visinu pa se uspješno zamaskirao u Bijelog medvjeda, te tako izbjegao odstrel u ovom surovom svijetu.
Naime živio je u zabačenim poljama riže u Lonjskom polju. Hraneći se rižom preživljavao je u surovim uvjetima i nemilosrdnom svijetu. Preživjevši kataklizmu, zapravo Armageddon spasio se od propasti i dao je priliku svojoj vrsti da nastavi borbu protiv istrebljenja.
Zagreb je njegovo današnje obitavalište.
Mnogi intelektualci nemogu se načuditi mirakuloznom prilagođavanju ovog svemirskog bića u našem svijetu. Od dišnog sustava kojeg je razvio, preko tjelesne prilagodbe...
... u suštini gledano sve je promjenio, nebi li se uklopio i prilagodio u ovaj etablirani sustav, nemilosrdnog odvajanja sposobnih od nesposobnih....
i zato ti Jedi skidam kapu...

26.12.2005....05:18 [ Komentiraj (1) ]

Rižina polja
[
# ]

Na zahtjev kolege Baje stavljam nekoliko većih slika rižinih polja pa si svi puknite za wallpaper, a ti Baja pogotovo.


25.12.2005....14:32 [ Komentiraj (2) ]

Filozofija stvarnosti
[
# ]

Štulić je jedan, Malnar je jedan, riža je naprosto znanost. Ostalo sve su konvencionalna sranja, fax je sranje, pamet je sranje. Štrebanje je sranje.
Što je važno? Zajebancija? Nije. Slava? Nije.
Važno je iz toga što imaš ostvariti nešto i u okvirnim mogućnostima postići uspjeh, ne podležite onome što vam nameću društva i sistemi, to je sve kurac. Vi ste najbolji, ostali su debili. Tuđa mjerila za vas ne vrijede, i nikada neće vrijediti, budite unique.


...03:42 [ Komentiraj (0) ]

Rižin debi
[
# ]

Evo etabliranog mi društva, moj prvi suštinski komentar, integriran u rižino polje. Pozdrav svima onim .... a i onima drugima.
Drugovi i drugarice komitet je odlučio bog vas jebo.
Nadasve bih zaključio da me iritiše ovo blagdansko raspoloženje, umjetno slavlje, unaprijed predviđeno, unaprijed montirano, sirovo, besmisleno, jebeš to. To mi ništa ne znači. Zašto bi ja morao čestitat Božić, zašto bi morao biti sretan, uostalom, boli me kurac, a za novogodišnje slavlje ne govorim, dogovaranje nečeg što u samoj svojoj biti nema smisla, zabava se nemože kupiti, zabava se nemože predvidjeti, zabava dolazi u neočekivanim okolnostima, neočekivanom okruženju i ne očekujući da bude plaćena. Sretan Božić! samo onima kojima ta čestitka nešto znači.



*Slika 1. Rižino polje u središnjem Laosu

...01:25 [ Komentiraj (3) ]

<< Arhiva >>